уторак, 13. март 2012.


Ja,lično... 

Više me ne boli okorela samoća
istrajavam uporno i kada grešim,
bez straha oluji "na crtu" izlazim
i sebe sa vatrom i sa ledom tešim.

Ne bojim se ničega,kad svako zlo prolazi
ostajem ista da usudu prkosim,
tugu i bol mi niko ne može naneti
sa mnom je Gospod koga u srcu nosim.

Da se zaustavim neću ni kada rušim snove
sve rane zaceljuju brzo kao što vene cvet,
predeli pakla mi nisu nepoznata mesta
suviše sam svoja za nečiji iluzorni svet.


Нема коментара:

Постави коментар